Productivity
Haris Sarajlić: Umjetnik koji čuva uspomene od zaborava
Tetoviranje je više od crteža na koži – to je umjetnost, priča i emocija u jednom, a Haris Sarajlić, tattoo umjetnik sa 10 godina iskustva i brojnim nagradama, zna to bolje od ikoga.
Haris Sarajlić, danas je jedan od najprepoznatljivijih tattoo artista u našoj zemlji, a njegov studio Ötzi Tetoviračnica u Sarajevu mjesto je gdje se snovi pretaču u trajne umjetničke izraze. Ali njegov put do tattoo mašinice bio je neplaniran – rođak ga je uvjerio da ima talenat, a on je odlučio riskirati. Je li se isplatilo i kakav je to osjećaj umjesto u ured, na posao ići u tattoo studio?
Haris Sarajlić
© Haris Sarajlić, privatna arhiva
U razgovoru s Harisom otkrili smo kako izgleda život tattoo umjetnika, koje su tetovaže koje pamti i šta je to zajedničko artistima i profesionalnim sportistima.
Prva tetovaža, fejk mašinica, 2Pac citat i mnogo treme
Haris nije započeo karijeru u klasičnom tattoo studiju. Prvi put je držao mašinicu u ruci kod rođaka, u improviziranom studiju u stanu u Zenici.
"Narucili smo neku fejk mašinicu s interneta, boju i igle kupili u radnji u Sarajevu i krenuli. Prva tetovaža bila je citat od 2Pac-a na podlaktici mog rođaka. Imao sam ogromnu tremu, ali čim smo krenuli, nestala je. Taj trenutak mi je dao dodatni vjetar u leđa da nastavim svoj san da postanem ono sto sam danas."
Ispostavilo se da je talenat bio prisutan, ali tehnika – potpuno nova priča.
"Ljudi misle da je tetoviranje isto što i crtanje na papiru. Apsolutno nije. Crtao sam čitav svoj život, ali kad kreneš s tetoviranjem, to je kao da crtaš po prvi put. Sve učiš iz početka."
Prvak svijeta
Čini se da je Harisu i to "učenje ispočetka" išlo jako dobro, jer je na takmičenjima u tetoviranju postao šest puta prvak Evrope i jednom prvak svijeta!
Možda se ne bi pomislilo na prvu, ali za takav rezultat, tattoo majstori se pripremaju poput vrhunskih sportista.
"Pripreme za tattoo takmičenja shvatam veoma ozbiljno. Dizajn često pripremam i po pola godine. Dan prije takmičenja često idem na masaže, a pokušavam redovno koristiti saunu i trenirati. Veoma je bitno biti zdrav, tada je sve lakše. Fokus je uvijek tu – vidim zlato ispred sebe i znam da idem prema njemu. To mi je dovoljno da me drži spremnim."
Tetovaža nije samo umjetnički izraz, već i doživotna odluka. Haris kaže da je proces od ideje do finalne tetovaže potpuno individualan – neki klijenti dođu s jasnom vizijom, dok drugima treba par sati da se odluče.
"Ako vidim da neko nije siguran, pomjerim termin. Ne želim da iko uradi tetovažu iz pritiska i sutra se pokaje. Kod mene uvijek mogu dobiti pomoć, sugestiju i unaprijediti ideju."
Ponekad, međutim, vidi jasno ko će se pokajati. "Kad neko uradi tetovažu s imenom dečka ili djevojke, a imaju manje od 21 godine… To odmah znam da je budući 'cover up' projekat." - priča nam Haris kroz smijeh.
Smijeh, suze i tetovaže koje pričaju priče
Neke tetovaže su estetske, neke simbolične, a neke su toliko emotivne da suze nisu rijetkost – ni kod klijenata, ni kod tattoo umjetnika.
"Jedna klijentica iz Zenice završila je fakultet i ispunila obećanje majci, koja je preminula, da će dobiti diplomu. Prvi odlazak nakon promocije bio je u moj studio – da istetovira mamin potpis. Taj trenutak bio je nevjerovatan."
Haris Sarajlić
© Denis Ruvić
Neke priče su potpuno neočekivane, poput tetovaže u sjećanje na mačku.
"Djevojka je izgubila mačku, a dan prije toga, maca ju je slučajno ogrebala iznad koljena. Na tetoviranju smo taj trag ponovili crvenom tintom i sad nosi tu uspomenu zauvijek. Zahvalan sam svima koji su uz tetoviranje sa mnom podijelili svoju priču. Osjećam se kao biblioteka puna priča i uspomena."
Tetoviranje zatvorenih očiju? Može!
Nakon 10 godina rada, neki motivi su mu postali toliko poznati da bi ih skoro mogao raditi bez gledanja.
Haris Sarajlić
© Denis Ruvić
"Volim raditi složene tetovaže poput svete geometrije i mandala. Toliko sam ih uradio da bih mogao zatvorenih očiju istetovirati savršeno ravnu liniju!" - smije se Haris.
Međutim, najzahtjevniji dijelovi tijela za tetoviranje nisu uvijek oni koje očekujemo. "Najgore mjesto? Donji dio stomaka – koža je elastična, pa je teško precizno tetovirati. A naravno, dijelovi blizu kosti su bolni i komplikovani."
Unikatan stil
Harisov prepoznatljivi stil, No Face Portrait, nije nastao preko noći. Razvijao ga je godinama, tražeći način da napravi nešto autentično, posebno i emotivno snažno.
"Ovaj stil sam počeo raditi još prije devet godina, i samo je bilo pitanje kada ću imati šansu da ga unaprijedim na viši nivo."
Tetovaže u ovom stilu imaju minimalistički, ali duboko lični pristup – umjesto klasičnih portreta sa svim detaljima lica, Haris crta siluete koje prenose osjećaj, priču i suštinu osobe.
"Mislio sam da je to najunikatniji način da se uradi tetovaža na tu temu, pogotovo jer je svaka drugačija i posebna. Niko neće imati istu."
Život u Tattoo studiju
U Tetoviračnici, gdje radi s timom od pet ljudi, pauze između klijenata nisu samo za opuštanje – često su i kreativni brainstorming.
"Pričamo o aktuelnim projektima, smišljamo nove ideje, a nekad jednostavno upalimo PlayStation i odmorimo mozak."
Kad ne tetovira, Haris ima jednostavne užitke.
"Volim provoditi vrijeme s djevojkom i prijateljima, putovati, upoznavati nove kulture. Kad sam kući, crtam uz svoje tri mačke. A naravno, veliki sam fan Maxa Verstappena i Red Bull Racinga – F1 pratimo redovno!"
Tetovaže su više od tinte na koži – one su priče, uspomene i emocije. Haris nije samo tattoo umjetnik – on je pripovjedač, hroničar trenutaka koji ostaju zauvijek.