Motorbike Enduro
Red Bull Erzbergrodeo 2026: Mani Lettenbichler osvojio petu titulu
Trideseto izdanje utrke Red Bull Erzbergrodeo obilježilo je tri decenije najtežeg događaja u off-road motociklizmu, a završeno je vrhunskom vožnjom i pobjedom Manuela Lettenbichlera.
Još od 1995. godine, Red Bull Erzbergrodeo se temelji na jednostavnoj ideji: okupiti najbolje svjetske off-road vozače na najvećem rudniku željezne rude u srednjoj Evropi te vidjeti ko će izdržati sve poteškoće i stići do cilja. Ono što je počelo kao eksperiment zaljubljenika u enduro Karla Katocha sa 120 vozača na štajerskoj "Željeznoj planini" (Erzberg), preraslo je u vrhunac hard endura i jedan od najpoznatijih događaja u motociklizmu. Danas u jugoistočnu Austriju privlači više od 1.500 amatera i profesionalnih fabričkih vozača iz više od 40 zemalja.
Manuel Lettenbichler
© Sam Strauss / Red Bull Content Pool
Carson Brown
© Philip Platzer / Red Bull Content Pool
Pol Tarres
© Philip Platzer / Red Bull Content Pool
Franjo von Allmen
© Philip Platzer / Red Bull Content Pool
U jubilarnom 30. izdanju, koje je tokom sedmice pratilo više od 57.000 gledalaca, Manuel "Mani" Lettenbichler ponovo je pokorio "Željeznog diva". Vozač tima Red Bull KTM Factory Racing stigao je do cilja za 3 sata, 5 minuta i 39 sekundi te je osvojio svoju petu titulu na Red Bull Erzbergrodeu. Prije njega to su uspjela samo dvojica vozača, a to su Graham Jarvis i Taddy Blazusiak. Dvadesetosmogodišnji Nijemac sada se pridružio tom elitnom društvu i postao tek drugi vozač nakon Blazusiaka (2007. - 2011.), koji je slavio pet godina zaredom.
Format utrke ostao je jednako nemilosrdan. Tokom dva dana Iron Road Prologa, lista učesnika se skraćuje na 500 najbržih vozača, koji zatim u nedjelju kreću u glavnu utrku uz četverosatni vremenski limit na stazi koja se penje i spušta preko planine visoke 1.400 metara. U većini utrka jedva desetak od tih 500 vozača uspije stići do cilja.
Kao četverostruki uzastopni pobjednik, Lettenbichler je ove godine stigao kao apsolutni favorit i čovjek kojeg su svi željeli pobijediti. Konkurencija je bila među najjačim u historiji događaja, a najtrofejniji učesnici zajedno su imali gotovo 50 svjetskih titula. Nakon što je Billy Bolt, drugoplasirani iz 2025. godine, zbog povrede propustio nastup, najveće prijetnje bili su njegov timski kolega iz KTM-a Trystan Hart, trostruki pobjednik na Triumphu Jonny Walker, britanska zvijezda u usponu Mitch Brightmore, Shercov vozač Teodor Kabakchiev i Španac Mario Roman.
Upravo ta koncentracija vrhunskih vozača spojena s haotičnim masovnim startom i gotovo okomitim usponima, učinila je hard enduro sportom koji privlači mnogo širu publiku od tradicionalnih ljubitelja off-roada. Borba za slavu na "Željeznom divu" postala je globalni spektakl, čak 41 država imala je predstavnike u finalnoj utrci, dok je u prvom startnom redu bilo vozača iz 16 zemalja sa svih kontinenata.
Lettenbichler je najbrže krenuo sa starta i poveo je odmah na početku, ali je nakon pada poslije pet minuta nakratko morao loviti Brightmorea.
"Nisam imao najbolji start. Početak je bio veoma 'motocrossovski' i pun prašine pa sam bio oprezan. Jednom sam prednjim točkom udario u kamen i pomislio sam da trebam malo usporiti i ne riskirati previše već na startu", izjavio je on
Aktuelni prvak ubrzo je vratio vodstvo.
"Potom sam pritisnuo gas, sustigao Mitcha, a tempo je bio nevjerovatan sve do Carl's Dinnera, gdje sam pokušao napraviti razliku", dodao je Lettenbichler.
Njegov jedini ozbiljan trenutak krize dogodio se na 13. kontrolnoj tački pod nazivom Speedweek Machine, kada mu se Hart u potpunosti približio. Ipak, Lettenbichler je odmah odgovorio, ponovo je povećao prednost i do cilja stigao s više od osam minuta prednosti u odnosu na Kanađanina.
"Nevjerovatno je osvojiti još jednu titulu ovdje. Dođeš kao favorit i svi govore da ćeš ionako pobijediti i stići do pete uzastopne pobjede. Ostvariti to je zaista nešto posebno. Još ne mogu vjerovati, trebat će mi nekoliko dana da se sve slegne", rekao je Mani.
Hart je zauzeo drugo mjesto s vremenom 3:14:10, dok je Roman stigao treći, tačno četiri minute iza njega, što je bio njegov četvrti podijum na Erzbergrodeu. Kabakchiev je završio četvrti s vremenom 3:22:01.
"Sjajno je vratiti se na pobjedničko postolje jer je ovo jedna od najvećih off-road utrka na svijetu. Tri sata smo vozili punim tempom, a samo završiti ovu utrku ogroman je uspjeh. Stići do cilja unutar četiri sata nimalo nije lako. Nisam očekivao da će biti ovako teško, ali Karl je očito želio posebno zahtjevnu stazu za 30. godišnjicu i uspio je u tome", kazao je Hart.
Planina je, kao i uvijek, najveću štetu napravila vozačima plasiranim niže u poretku. Napušteni motocikli bili su razasuti duž prvih kontrolnih tačaka dok su amateri dostizali svoje granice. To je još jednom pokazalo da za većinu od 500 učesnika cilj nije završiti utrku, već dogurati što dalje uz "Željeznog diva". Ni vodeći nisu bili pošteđeni. Trostruki pobjednik Walker, koji je držao četvrto mjesto, morao je odustati nakon što mu je grana probila hladnjak na motociklu, a tokom istog dana ostao je i bez dijela jednog zuba.
Trideseto izdanje bilo je prvo na kojem je električnim motociklima dopušten nastup rame uz rame s dvotočkašima s motorima s unutrašnjim sagorijevanjem, a pokazali su se iznenađujuće konkurentnima. Eddie Karlsson završio je deveti uprkos tome što je već u prvom zavoju ostao bez stražnje kočnice i cijelu je utrku vozio bez nje. Iza sebe je ostavio čak i Jarvisa, koji je završio deseti. Pedesetdvogodišnji petostruki pobjednik vozio je električni motocikl JARV-E u čijem razvoju je lično pomagao te je do cilja stigao s 14 minuta "rezerve".
Tri decenije razvoja nisu nimalo ublažile surovost "Željeznog diva". Naprotiv, jubilarno izdanje bilo je jedno od najtežih do sada s novim brutalnim dionicama i jednim od najsporijih prolaznih vremena posljednjih godina. Ove godine samo 15 od 500 startera uspjelo je završiti utrku unutar četverosatnog limita, a niko nije djelovao tako sigurno i smireno kao Lettenbichler.
"Moja sposobnost donošenja odluka tokom utrke je veoma dobra. Važno je donijeti pravu odluku u pravom trenutku. Veliki dio toga dolazi iz iskustva. Prvi put sam ovdje vozio 2014. godine, tako da ovu planinu poznajem veoma dobro i znam gotovo svaki kamen i svaku stazu", istakao je petostruki prvak.
Peta pobjeda izjednačila ga je s dvojicom najuspješnijih vozača u historiji Erzbergrodea, a šesta bi ga izdvojila na vrhu vječite liste. Nakon pet godina bez poraza na "Željeznom divu", u sezonu za 2027. godinu ući će kao čovjek kojeg svi ostali pokušavaju sustići.
"Neće biti ništa lakše. Svi napreduju i voze sve brže, vidjet ćemo šta budućnost donosi", zaključio je Lettenbichler.