Globalni trkački događaj je postao inkubator za istraživanje kičmene moždine i već je mnogo postigao. U ovom članku možete saznati sve o njemu.
Sin dvostrukog svjetskog prvaka u motocrossu Heinza Kinigadnera, Hannes, postao je tetraplegičar nakon nesreće koju je doživio 2003. godine. Kada su on i Dietrich Mateschitz pokušali finansirati istraživanje kičmene moždine, otkrili su da je to područje kojem nedostaju sredstva i podrška potrebna za poticanje napretka, koje je previše rijetko za farmaceutsku industriju i previše složeno za većinu vladinih prioriteta. Stoga su odlučili da to promijene.
Osnovana 2004. godine, Wings for Life nije samo neprofitna fondacija, već i inkubator posvećen unapređenju istraživanja kičmene moždine, koji odabire najperspektivnija naučna rješenja iz više od 250 prijava svake godine. Od tada je fondacija finansirala 344 projekta, a 72 su trenutno aktivna na četiri kontinenta. Kroz svoj Accelerated Translational Program, jedini program te vrste posvećen isključivo povredama kičmene moždine, fondacija pomaže u ubrzavanju napredovanja otkrića iz laboratorija prema kliničkim ispitivanjima. Partnerstvo s Microsoftovim AI For Good Labom sada donosi umjetnu inteligenciju u rješavanje najvećeg problema s podacima u ovoj oblasti, a to su mala populacija pacijenata, fragmentirani skupovi podataka i predugi rokovi oporavka za konvencionalnu analizu.
Jedan od najvećih izvora prikupljanja sredstava fondacije je utrka Wings for Life World Run, simultani globalni događaj koji će se ove godine održati 10. maja, gdje je svaki učesnik direktni finansijer istraživanja. Budući da su svi administrativni troškovi pokriveni nezavisno od donacija, 100 posto novca od svake kotizacije ide direktno na istraživanja kičmene moždine. U 2025. godini, 310.719 učesnika prikupilo je 8,6 miliona eura u samo jednom danu.
Rad fondacije već je dao rezultate koji su se nekada smatrali nemogućim. Studija koju je sufinansirala fondacija Wings for Life, a koja je istraživala kandidata za lijek, pokazala je trostruko povećanje motoričke povezanosti s ključnim mišićima šake kod pacijenata čiji se neurološki oporavak smatrao završenim, čak i do deset godina nakon povrede. Tehnika stimulacije živaca objavljena u časopisu Nature, poboljšala je snagu ruku i šaka kod hronične povrede kičmene moždine, gdje sama terapija nije dala nikakvu korist. Nije više pitanje hoće li povreda kičmene moždine biti izlječiva, već kada.
Kako funkcioniše istraživački inkubator
Wings for Life godišnje prima više od 250 prijava od naučnika iz 30 zemalja, koje ocjenjuje mreža od 737 nezavisnih stručnih recenzenata i međunarodno priznati Naučni savjetodavni odbor. Samo najperspektivniji projekti dobijaju finansiranje, uz jasno definisane ciljeve koje moraju ispuniti, a od njih se zahtijeva da objave sve rezultate, pozitivne i negativne. Trenutno, 72 tekuća istraživačka projekta u 15 zemalja obuhvataju cijeli proces, odnosno 42 posto osnovnih, 40 posto predkliničkih i 18 posto kliničkih istraživanja.
Za najperspektivnija otkrića, Accelerated Translational Program (ATP) ide dalje od finansiranja pružajući regulatorne smjernice, stručnost u dizajnu kliničkih ispitivanja i pristup međunarodnim kliničkim mrežama. To je jedini program ove vrste posvećen isključivo povredama kičmene moždine, koji premošćuje jaz u kojem većina održivih naučnih rješenja propadne prije nego što stigne do pacijenta.
"Povrede kičmene moždine su nevjerovatno složene i niko još ne zna koji će pristup na kraju uspjeti. Zato podržavamo najbolja naučna rješenja u svim obećavajućim pravcima. Vjerovatno će nam trebati set rješenja, kako bi svaka osoba mogla dobiti tretman koji odgovara njenoj specifičnoj situaciji", izjavila je Verena May, izvršna direktorica istraživačkog portfolija u fondaciji Wings for Life.
"Mi ne samo da finansiramo nauku, već aktivno oblikujemo put od otkrića do liječenja“, rekla Anita Gerhardter, izvršna predsjednica odbora fondacije Wings for Life.
Partnerstvo u oblasti umjetne inteligencije s Microsoftom i Open Data Foundationom
Wings for Life i Microsoftov AI For Good Lab pokrenuli su prvi namjenski program finansiranja umjetne inteligencije pomenute fondacije, koji je usmjeren na najuporniji strukturni problem istraživanja povreda kičmene moždine - mali broj pacijenata, heterogene obrasce povreda i historijski fragmentirane podatke. Upravo su to uslovi u kojima prepoznavanje obrazaca pomoću umjetne inteligencije nadmašuje konvencionalnu analizu, identificirajući obrasce odgovora na terapiju, modelirajući individualne tokove oporavka i izdvajajući potencijalne spojeve iz postojećih baza lijekova.
Wings for Life također sufinansira specijaliziranu online platformu Open Data Commons za povrede kičmene moždine (ODC-SCI), koju su razvili prof. Adam Ferguson (Univerzitet California, San Francisco) i prof. Karim Fouad (Univerzitet Alberta, Kanada). Ova platforma omogućava slobodan pristup predkliničkim i kliničkim podacima širom svijeta prema FAIR principima - Findable, Accessible, Interoperable, Reusable - te potiče finansirane istraživače da tu objavljuju svoje rezultate uključujući i negativne nalaze. Inicijativa je odvojena od partnerstva fondacije s Microsoftom u području umjetne inteligencije.
"Ako dijelimo podatke, možemo postići mnogo brži napredak", kazao je Karim Fouad.
"Kombinovanjem skupova podataka s modernim alatima za analizu, oni mogu pružiti potpuno nove uvide“, dodao je Adam Ferguson.
"AI nudi nove načine za uočavanje obrazaca koji su prethodno bili skriveni, čak i kod malih i raznolikih grupa pacijenata. Ovo bi moglo značajno ubrzati razvoj novih terapija", istakla je Verena May.
NVG-291 - Od finansiranog istraživanja do kliničkog proboja
Najjasniji dokaz da model funkcioniše je NVG-291, prvi terapeutski peptid u klasi koji je razvila kompanija NervGen Pharma Corp., a sufinansirala ga je fondacija Wings for Life s 2,56 miliona američkih dolara putem ATP programa.
Nakon povrede kičmene moždine, ožiljno tkivo blokira ponovni rast živaca. NVG-291 blokira mjesto vezivanja ožiljka umjesto da ga direktno napada, čineći tkivo propusnijim i podržavajući regeneraciju živaca. U studiji Phase 1b/2a CONNECT SCI, pacijenti povrijeđeni prije jedne do deset godina koji su primili NVG-291, postigli su približno tri puta jači prijenos motoričkog signala na ključni mišić šake u odnosu na placebo. Prošireni podaci objavljeni u novembru 2025. godine pokazali su 3,7 puta veće poboljšanje kvantitativne sposobnosti hvata šakom u odnosu na placebo u 16. sedmici, uz to da su funkcionalna poboljšanja nastavila napredovati i nakon završetka perioda liječenja. Lijek je bio dobro podnošljiv bez ozbiljnih nuspojava.
Ključno je da su se ova poboljšanja dogodila kod osoba čiji se neurološki oporavak smatrao završenim. Do danas ne postoji odobrena terapija lijekovima koja omogućava funkcionalni oporavak nakon povrede kičmene moždine, ali bi NVG-291 mogao postati prvi.
"Još uvijek nema lijeka niti odobrenog tretmana. S našom studijom NervGen želimo zatvoriti tu prazninu", riječi su prof. Monice Perez, voditeljice studije u Shirley Ryan AbilityLabu u Chicagu.
Stimulacija vagusnog živca poboljšava funkciju ruke i šake
Druga klinička prekretnica dolazi od neuronaučnika prof. Michaela Kilgarda i njegovog tima iz Teksaškog centra za biomedicinske uređaje Univerziteta u Teksasu u Dallasu, čiji su rezultati objavljeni u časopisu Nature.
Randomizirana i placebom kontrolisana studija uključivala je 19 osoba s hroničnom nepotpunom povredom vratnog dijela kičmene moždine. Tokom 12 sedmica, učesnici su prošli intenzivni program rehabilitacije koji je kombinovao progresivnu, individualiziranu fizikalnu terapiju s "gejmificiranim" video vježbama koristeći senzore sile i pokreta usmjerene na specifične pokrete gornjih ekstremiteta. Jedna grupa je također primila stimulaciju vagusnog živca u zatvorenoj petlji, električne impulse koji se isporučuju putem minijaturiziranog implantata u vratu, a koji se aktiviraju u realnomm vremenu svaki put kada učesnik uspješno izvede pokret. Ovaj pristup zatvorene petlje cilja neuroplastičnost, sposobnost nervnog sistema da se reorganizuje i formira nove veze kao odgovor na iskustvo.
Učesnici su postigli značajna poboljšanja u snazi ruku i šaka te sposobnosti obavljanja funkcionalnih zadataka gornjih ekstremiteta. Sama terapija nije dovela do poboljšanja u kontrolnoj grupi, napredak je zabilježen isključivo kod grupe koja je primala stimulaciju. Postupak se pokazao sigurnim nakon 3,7 miliona stimulacija bez ikakvih komplikacija.
"Sama terapija za povredu kičmene moždine uopće nije pomogla našim učesnicima. Zaista je revolucionarno to što stvaramo napredak tamo gdje ga inače ne bi bilo", jasan je bio Kilgard.
Sljedeći korak na tom putu je potencijalno odobrenje FDA (U.S. Food and Drug Administration).
Jedinstveni format događaja: Nema cilja, jedan globalni start
Svi učesnici, trkači, šetači i korisnici invalidskih kolica, startaju istovremeno u 191 zemlji, odnosno u 13:00 sati po našem vremenu. Ciljna linija ne postoji. Umjesto toga, 30 minuta nakon starta, Catcher Car kreće brzinom od 14 km/h, ubrzavajući u fazama svakih 30 minuta dok ne pretekne svakog učesnika. Rezultati se mjere u udaljenosti, a ne u vremenu.
Format je otvoren za sve uzraste i nivoe kondicije, a nijedan učesnik ne zna unaprijed koliko daleko će stići. Neko ko krene trčati 10 kilometara, može na kraju istrčati maraton. Catcher Car je jedina ciljna linija koja se pomiče, što znači da je svaka pređena udaljenost, bez obzira da li je riječ o početniku ili elitnom sportisti, legitiman rezultat na istoj stazi, u istom trenutku, širom svijeta.
Rekordi odražavaju širinu ovog formata. Jo Fukuda (Japan) je 2025. godine pretrčao 71,67 km u Fukuoki, što je novi svjetski rekord za muškarce i njegova treća titula. Esther Pfeiffer (Njemačka) osvojila je titulu u ženskoj konkurenciji s 59,03 km istrčanih u Minhenu. Rekord svih vremena u udaljenosti pripada sportisti u invalidskim kolicima Aronu Andersonu (Švedska) s 92,14 km pređenih u Dubaiju 2017. godine.
"Jedan dan svake godine cijeli svijet se kreće za one koji ne mogu - svi zajedno u isto vrijeme. Svaki korak, svaki kilometar, svaka donacija nas približava lijeku", rekla je Anita Gerhardter, izvršna predsjednica odbora Wings for Life.
13. izdanje utrke Wings for Life World Run: 10. maj 2026. godine
Wings for Life World Run 2026 održava se 10. maja 2026. godine, uz organizovane Flagship Run utrke u Zugu, Minhenu, Ljubljani, Beču, Zadru, Poznanju i Bredi te 572 lokalna App Run događaja u 73 zemlje. Učešće putem aplikacije dostupno je i širom svijeta. Događaj će se prenositi uživo na Red Bull TV-u. Prijavu je moguće obaviti ovdje.
Stanje istraživanja povreda kičmene moždine
Svake godine između 250.000 i 500.000 ljudi širom svijeta pretrpi povredu kičmene moždine, u običnim životnim situacijama. Glavni uzroci su saobraćajne nesreće (50 posto) i padovi (24 posto). Kada je kičmena moždina oštećena, signali između mozga i tijela se prekidaju. Rezultat je paraplegija, paraliza nogu i donjeg dijela tijela u približno 53 posto slučajeva, i tetraplegija, paraliza sva četiri ekstremiteta u približno 47 posto slučajeva. Osim kretanja, pogođene su i vitalne funkcije, uključujući disanje, krvni pritisak, kontrolu mjehura i crijeva te seksualnu funkciju. Trenutno ne postoji lijek.
Međutim, to se mijenja.
"Nije više pitanje hoće li se povreda kičmene moždine biti izlječiva, već kada. Više terapija je sada u kliničkim ispitivanjima, a neke već pokazuju pozitivne rezultate. Mnogo više pristupa potiče predklinički proces", kazala je Verena May, izvršna direktorica istraživačkog portfolija u fodnaciji Wings for Life.