Music
C# І Koolade
Pročitaj intervju s Kooladeom - najboljim hrvatskim beatmakerom, učiteljem joge i bivšim veganom.
Matko Šašek, sceni poznatiji kao Koolade, jedan je od najznačajnijih figura regionalnog hip-hopa. Svoju je glazbenu karijeru započeo 90-ih kad je postao dijelom Blackouta, a svoju producentsku magiju donio je na neke od najvećih radova El Bahatteea, Bolesne Braće, Ede Maajke, Tram 11-a i ostalih hip-hop legendi iz regije.
Kooladeova karijera ne poznaje granice, tako je neko vrijeme svoj kreativni dom preselio u Ameriku, nakon čega se vratio u Hrvatsku s novim, još boljim (ako je to uopće moguće) idejama. U ovom intervjuu saznaj sve o tome što se vrti na Kooladeovoj glazbenoj playlisti ovih dana, kako je tekao proces stvaranja albuma 'Purple Orange', kako je odlazak u Ameriku utjecao na njegovu glazbu, ali i nešto o tome kako bi izgledao udžbenik da ga piše Koolade.
Bok Koolade, što se vrti na tvojoj playlisti zadnjih dana?
Uf, zadnjih mjesec dana slušam puno nekih 'no name' imena, recimo Potatohead People, MXXWLL, 2North. Uglavnom, slušam te neke future soul, jazz stvari i inače u životu, ne samo u zadnje vrijeme.
Imaš li neku glazbenu preporuku?
Izdvojio bih trake od MXXWLL-a - Palm trees i Rooftops. Tu je još MNDSGN, album koji je napravio s pjevačem Prophetom 'Wanna be Your Man', Kieferov 'Happysad' album i u zadnje vrijeme, jedan od meni omiljenih West Coast producenata, Dj Quik. Od ostalih izvođača iskreno nisam ni zapamtio imena pjesama. Većinom si pustim neki album i ne gledam imena pjesama, samo znam odgovara li mi ili ne. Uz to, uvijek se gledam vratiti klasicima. Nedavno sam izvadio CD iz 90-ih benda Digable Planets.
Postoje li dijelovi ili stvari u pjesmama koje čuju samo producenti?
Mislim da svaki producent ima svoj način slušanja glazbe. Ja prvo čujem odnos između ritma i bass linije, dakle kakav je groove, ima li pomaka, a najviše volim čuti kad producenti malo preispituju ritmiku i kvantizaciju. Znači, kad glazba nije kvantizirana nego je puna nekih malih pomaka koji možda nisu očekivani. Uz to, volim i odnos harmonije, čuti što radi odnos između akorda i bassa, nekakve nove melodije, a naravno i kako odgovara karakter zvukova jednih s drugima. Naravno, tu je još i tehnička strana svega – zvuči li to dobro zajedno. Uvijek je pitanje ima li karaktera u zvukovima. Volim čuti čistu produkciju, ali bez hladnih zvukova.
Gdje si zadnji put čuo tu producentsku igru koja ti je odgovarala?
U svim ovim bendovima koje sam naveo. Možda se najviše ističe MXXWLL jer on u jednu traku zna staviti baš sve što ja volim – dobru i kvalitetnu progresiju akorda, izvrsnu harmonizaciju, nadogradnju s akordima na to, a opet i taj nekakav prirodan groove.
Što bi rekao, koje su ere obilježile tvoju karijeru?
Prva era je ona u kojoj ja, tada klinac, u svojoj sobi zamišljam kako bi to bilo raditi glazbu. Pišem svoje prve tekstove, imam neki dječji sintić koji je čak dopuštao snimanje na četiri kanala. Tada sam radio svoje prve beatove i pisao tekstove za njih. To su neke rane faze dječjih pokušaja stvaranja glazbe.
Druga era započinje mojim shvaćanjem da postoji softver za PC na kojem mogu napraviti beat koji ima smisla. Bilo je to ljeto 96. kad mi je Dash pokazao taj program, a ja nisam vjerovao da postoji nešto zbog čega neću morati kupiti sampler za koji nemam para nego mogu doći kod njega s disketom da mi presnimi program. Radilo se o programu Fast Tracker, čudu koje je radilo u MS Dosu, što znači da nisam morao ni podići Windowse da radim u njemu. Bio je to početak neke ere u kojoj sam ozbiljnije počeo raditi beatove, a na tom Fast Trackeru sam napravio baš neke od najznačajnijih beatova svoje karijere.
Od 97.' sam ušao u studio s Phillijem, na Blackout projectu te iste godine imam dvije službene stvari i proživljavam taj neki boom hrvatske hip-hop scene. Ta era završava s Edinim albumom 'Balkansko, a naše'. Nakon toga odlazim u New York živjeti i raditi. Tamo pomalo mijenjam stil, iako sam se oduvijek i stalno mijenjao. S tim albumom Ede Maajke počinjem neku ozbiljniju produkcijsku fazu usavršavanja stvaranja glazbe bez korištenja sampleova.
Od 2006. do 2012. bila je moja hipsterska, alternativnije faza. Istraživao sam što bih još mogao i kako bih mogao nadograditi svoj sound da zvuči svježe. Tada sam s bendom Zebra Dots, u kojem sam bio lead vokal, ušao u taj neki pop element, gledao da radim nešto novo, a u konačnici to nije bilo to. Tu se neke faze preklapaju, ali konkretno ova završava mojim izlaskom iz benda zbog nezadovoljstva s onim što smo radili. Nisam htio da mi nešto oduzme kreativnu energiju, posebno jer sam ja na kraju dana beatmaker u duši.
Posljednja faza još uvijek traje. Ušao sam u fazu alternativnih future funk i future beats zvukova. Ta scena je inače dosta popularna u svijetu i sliči korijenima onoga što želim raditi. Zadovoljan sam s ovim što trenutno radim.
Je li promjena lokacije življenja nužno značila i promjenu stila?
Je, u New Yorku je bila totalno druga situacija. Tad se već osjetilo to da je hip-hop u nekakvoj silaznoj putanji. Labelovi više nisu tražili hip-hop artiste nego su gledali da dobiju nekakav mainstream klupski moment. Tražilo se nešto što se moglo prodati širim masama. Bio je tu jedan trenutak u kojem sam usko surađivao s glazbenikom Izza Kizza, koji je kasnije potpisao za Timberlanda, a mi smo ga zvali muški Missy Elliot. Tek sam tad shvatio koliko se to što radim zapravo traži, a istovremeno i koliko to malo ljudi zapravo zna napraviti. Primijetio sam da dosta ljudi u New Yorku nije imao skill koji sam ja počeo razvijati još u Zagrebu radeći svoje zvukove, a ne semplirajući tuđe.
Uz to, sjećam se trenutka kad se pojavio Kid Cudi i kad sam slušao 'Day 'N' Nite' na njegovom My Space profilu. Mislio sam da je to genijalno i da će biti hit, a za mjesec dana se to i ostvarilo. Nedugo zatim, vratio sam se u Hrvatsku i ovdje je već ta pjesma naveliko prolazila kroz zvučnike u klubovima. Moram priznati da me to iznenadilo.
Koolade glazbenik vs. Koolade producent, jesu li oni jedno?
Jedno bez drugog ne ide i granica između toga nije jasna. U mom slučaju producent znači onaj lik koji je i odsvirao onu glazbu na kojoj radi. Maglovita je razlika, više ni ne razmišljam o tome.
Produciram za druge i surađujem s mnogima, ali u jednakoj se mjeri posvećujem i svojoj glazbi. Uvijek radim ono za što imam drive taj dan i uvijek gledam da sa željom završavam stvari.
Nedavno si izdao album Purple Orange, o čemu se radi?
To ime mi se mota po glavi već jako dugo, točnije od neke 2014. Htio sam napraviti neki future funk EP, a to ime mi se nametnulo kao savršeno za neki disco/funk album. Kupio sam Nikon kameru i odlučio da ću napraviti cover za projekt koji još zapravo nije ni postojao. S tim što sam prvo napravio cover, a onda glazbu, imao sam barem neku nit vodilju i nešto o čemu ću razmišljati kao o slici koja mi daje inspiraciju. Htio sam, kad napravim pjesmu, čuti hoće li mi stvari zvučati narančasto ili ljubičasto. Glazbu uvijek u glavi vidim u bojama, tako je bilo i sada. Onda sam tako i slagao tracklist, prema onom što mi je odgovaralo tom coveru.
Koliko dugo si radio na albumu?
Dvije godine, ali ne stalno. Kako su mi dolazile ideje, tako sam ih stavljao u taj neki folder sa skicama i baš sam početkom ove godine, u mjesec dana teške prehlade, shvatio da imam tracklistu koju bih mogao složiti tako da ima smisla.
Možeš li izdvojiti neku stvar s albuma koja je po nečemu posebna?
Mogu, drugu, treću, četvrtu i petu. Ako bih morao izdvojiti jednu, onda je to 'Let's use hands now' - stvar koja je krenula iz beata koji sam napravio prije dvije godine. Za tu sam pjesmu znao da je baš prava za ovaj album.
Zanimljiva je i priča s naslovnom stvari – Purple Orange. Ona je nastala kad sam krenuo napraviti remake beata Tram 11-a. Situacija je takva da smo za koncert koji se održao u Domu Sportova morali ponovno napraviti sampleove. Uzeo sam si vremena, izvukao sve stare ploče i za početak se pokušao sjetiti kako sam što rezao, lijepio i radio. Kad sam pronašao sampleove, krenuo sam u potragu za drumovima. I tako, kad sam se prisjetio svega i uhvatio raditi na remakeu beata za 'Vrućinu gradskog asfalta' došla mi je ideja da cijeli sample 'pitcham' prema dolje, točnije da ga spustim za nekakvih četiri, pet polutonova prema dolje. Kad sam to napravio, čuo sam potpuno novu stvar. Odjednom mi je sinulo i čuo sam akorde, melodiju i cijelu gotovu stvar, to je nekako bilo to.
Koja bi bila poglavlja tvoj imaginarnog udžbenika?
To je teško pitanje jer ne postoji neka univerzalna smjernica koja vrijedi za sve beatove ili svu glazbu. Ali evo, iz nekoliko radionica koje sam vodio, rekao bih da bi to možda izgledalo ovako:
1. Kvantizacija ili ne kvantizacija, poglavlje o tome što da i što ne kvantizirati
2. Pronalaženje pravog bassa i prave sekvence koja odgovara harmoniji i ritmu
3. Kako potaknuti inspiraciju i kreativnost?
U konačnici, nije poanta u koracima nego kako doći do tog vibe-a i inspiracije.
Što je po tebi danas velika tema u svijetu glazbe?
Kako da bendovi zvuče up-to-date. To je zbog utjecaja elektronske glazbe. Teško je biti na jednom mjestu i konkretan s glazbom. Druga stvar je, naravno, s metalom. U metal glazbi je ipak sve nekako definirano pravilima. Rekao bih da je osnovni problem današnje glazbe 'How to humanize a machine'.
Tvoja glazba je bila dio nekih dobro poznatih reklama. Možeš li nam reći kojih i kako?
To su bile stvari koje su se događale preko menadžmenta i timova ljudi koji su se mijenjali oko mene. Te se stvari nisu dogodile same od sebe, ali bih mogao reći da su bile malo 'igrom slučaja'. Phat Phillie je imao svoje ruke u tome. Slali smo radove za placement po igricama i TV emisijama. Danas, što se tiče glazbe, više novca leži u marketingu koji koristi nečiji beat nego u prodavanju svoje glazbe.
Možeš li istaknuti nešto gdje smo mogli čuti tvoju glazbu?
Bila je tu jedna NFL igrica, Y2K Sports - NBA videoigra, Nivea, Simpa Ti&Ja, Ugly Betty, H&M i možda najveći placement na američkoj emisiji So You Think You can Dance.
Reci nam nekoliko stvari koje rijetko tko ili nitko ne zna o tebi.
Volim šetnje u prirodi ili bilo koje mjesto gdje je zeleno.
Ne volim pijane ljude i ne volim kad alkohol od osobe napravi drugu osobu.
Neko vrijeme sam bio vegan, onda vegetarijanac, sad sam veggie – jedem ribu. Meso nisam pojeo od 2001. godine.
2010. sam položio za učitelja joge, bilo je to iz čiste znatiželje, ali nisam se nikad predao tome.
Red Bull RapLika, što je donijela ove godine, što ti je značila?
Meni je donijela mjesto u žiriju, a inače, bilo mi je jako drago vidjeti da ljudi bolje freestyleaju nego 2011. kad sam prvi put bio u žiriju. Došao sam bez očekivanja, a zapravo me nekoliko battleova baš iznenadilo.
No, ono što moram napomenuti je da biti dobar u studiju i u battleu nije isto. To dvoje treba odvojiti. Neki ljudi znaju vratiti punch na stageu, a to ne znači da znaju napraviti dobru pjesmu. Ipak, neki dečki imaju oboje, jedan takav je Spinoza, kojeg sam gledao i u studiju i u battleu i vidio da se jednako dobro snalazi u obje situacije.
Sve u svemu, drago mi je da se skupila dobra ekipa koja je očito, u međuvremenu, naučila betlati. Nije bilo spuštanja na nekim razinama vrijeđanja, nego su svi punchevi bili smisleni. Mislim da treba više ovakvih evenata jer samo kontinuitet može napraviti scenu i dati konkretne rezultate.
Što misliš o razvoju trapa?
Ne mislim ništa posebno, to je samo duh vremena. Nije mi jasno zašto se ovi stariji ljute i mršte i zašto ljudi koji su odrastali u 90-ima sad ne razumiju klince koji nisu odrastali tada. Ne postoji razlog zašto bi se rap iz 90-ih uspoređivao s ovim danas. Tu možda ima i malo zavisti od strane ljudi koji danas više nisu uspješni.
Trap kao forma je generičan, ali genijalan jer ga možeš staviti na bilo što. Ja ga u zadnjih pet godina dosta koristim jer je univerzalan. Pa iskreno, dobar primjer je u Americi, kad su svi mislili da je r&b umro, on se preporodio od pojave trapa koji je savršeno legao na r&b ritam.
Lajk za scenu І Tko ti dobro zvuči na domaćoj glazbenoj sceni?
TDK Music, jedan novi, mali label koji treba spomenuti i čiji su članovi Žaegulj Zim, Borti, i Shegspir inače poznati kao Dekadenti, a na produkciji je Flow Deep.
OK Crew koji je upravo izbacio novi spot.
I naravno, Geralt, s kojim baš imam novu stvar.
Možemo li te nagovoriti da nam najaviš svoje buduće suradnje i projekte?
Trenutno spremam trap EP s nekoliko featuringa, a jedan od gostiju će biti i Vojko V. EP bi se trebao zvati 'Mir i Dobro', a kontam ga izbacit krajem ljeta. Za sljedeću godinu pripremam malo više hip-hop/soulful album 'Herr Kool'. Tako, oprala me želja da ponovno malo repam. :)
Kooladeov novi album, Purple Orange, možeš pronaći OVDJE, a kad smo već kod dobre mjuze, veselimo se i suradnji Kooladea i Uscea, državnog pobjednika Red Bull RapLike. Dok željno iščekujemo novu stvar, ti se spakiraj te dođi 30. lipnja 2018. na Solni trg u Tuzli gdje će se održati regionalno finale Red Bull RapLike.
Vidimo se!
