Ultrarunning
Fernanda Maciel pretrčala 172,8 km preko slane pustinje i oborila rekord
Brazilska ultramaratonka Fernanda Maciel trčala je gotovo 20 sati bez prestanka prelazeći Salar de Uyuni, slanu ravnicu na velikoj nadmorskoj visini u Boliviji, čime je postavila novi svjetski rekord.
Smještena na oko 3.700 metara nadmorske visine, bolivijska Salar de Uyuni jedna je od najvećih pustinja na velikoj visini na svijetu. Na toj nadmorskoj visini čak i hodanje kod mnogih ljudi može izazvati poteškoće s disanjem. Brazilska ultramaratonka Fernanda Maciel pretrčala je ovu pustinju i postavila novo najbolje poznato vrijeme (FKT – Fastest Known Time) na ovoj ruti.
Ova 46-godišnjakinja prešla je rutu dugu 172,8 kilometara brže nego iko prije nje, završivši je za 19 sati, 50 minuta i osam sekundi. Trčala je tokom dana i duboko u noć, snalazeći se na gotovo potpuno jednoličnoj slanoj površini te je prethodni rekord popravila za više od 13 sati. Taj rekord je 2023. godine postavio njen sunarodnjak, brazilski ultramaratonac Valmor Giuseppe Leonardo s vremenom od 33 sata, četiri minute i 10 sekundi. U priloženom videu pogledajte kako je izgledao njen izazov.
01
Trčanje preko slane pustinje
Maciel je krenula u svoj poduhvat 28. septembra 2026. godine u 5 sati ujutro, ispod ulaznog i izlaznog luka u Llici, na zapadnoj strani Salara.
Njen podvig bio je izuzetan ne samo zbog pređene udaljenosti, nego i zbog uslova u kojima ga je ostvarila. Pretrčati toliku udaljenost za tako kratko vrijeme značilo je održavati izuzetno visok nivo napora na velikoj nadmorskoj visini, gdje manjak kisika dodatno otežava dugotrajan fizički napor. Budući da je na ogromnoj, otvorenoj slanoj površini bilo malo zaklona od vremenskih utjecaja, morala se nositi i s dugotrajnom izloženošću suncu i promjenjivim vremenskim uslovima, istovremeno vodeći računa o hidrataciji i ishrani tokom gotovo 20 sati provedenih na nogama.
Izazov je podrazumijevao mnogo više od fizičke izdržljivosti. Maciel je trčala gotovo 20 sati, tokom cijelog dana i duboko u noć, preko ogromnog, gotovo potpuno jednoličnog predjela bez označene staze koju bi mogla pratiti, oslanjajući se na rutu mapiranu na svom telefonu kako bi ostala na pravom putu. Kako je padala noć, a orijentiri postajali sve teže uočljivi, navigacija je zahtijevala dodatnu koncentraciju u trenutku kada se umor već nakupljao. Morala se prilagođavati i neočekivanim uslovima na podlozi, uključujući plitku vodu, blato i druge prepreke.
Kombinacija dugotrajnog fizičkog napora, pažljive navigacije, stalnog prilagođavanja i mentalne snage potrebne da ostane na pravoj ruti u tako surovom okruženju, čini njen rekord najboljeg poznatog vremena posebno impresivnim.
02
Slana pustinja pretvorena u blato
Uslovi u pustinji Salar pokazali su se mnogo zahtjevnijim nego što se očekivalo jer je oluja s gradom pojedine dijelove slane pustinje pretvorila u mozaik plitke vode i blata. Ispod površine, Maciel je nailazila i na brojne male rupe ispunjene vodom, zbog čega je morala stalno prilagođavati svoje kretanje.
Nakon što je na 145. kilometru prošla kroz vodene površine, morala je promijeniti obuću i čarape.
"Stalno sam morala paziti na to gdje stajem", izjavila je Maciel.
03
Potpuno drugačija vrsta ultramaratona
S fizičkog aspekta, ovaj prelazak pustinje odveo ju je na teren s kakvim se rijetko susreće na takmičenjima. Nakon 100 kilometara, njen želudac počeo je odbacivati hranu, zbog čega je morala savladati gotovo 70 preostalih kilometara uz narušenu ishranu.
Kasnije, kako se približavala Uyuniju, počeli su problemi s grčevima u nogama i gubila je snagu. Posljednje sate opisala je kao iskušenje koje je zahtijevalo ogromnu upornost.
"Cijelo tijelo mi je bilo iscrpljeno… Noge su mi bile uništene, nisam mogla napraviti korak", rekla je Fernanda.
Iako zna kako se nositi s naporom u planinama, priznala je da je trčanje tako dugom, ravnom dionicom na velikoj nadmorskoj visini, zahtijevalo potpuno drugačiju vrstu izdržljivosti:
"Znam kako trčati u planinama, ali ne i po ravnom. Više nisam imala snage, ali sam dala sve od sebe", zaključila je Maciel.