Skiing
Franjo von Allmen: Kako su hrabrost i rizik izgradili skijaškog prvaka
Uspon Franje von Allmena u alpskom skijanju bio je sve samo ne običan. Oblikovan je gubitkom, motocrossom i neustrašivim pristupom.
Prije nego što je Franjo von Allmen postao jedan od najuspješnijih švicarskih zimskih olimpijaca osvojivši tri zlatne medalje, već je bio veliki revolucionar švicarskog spustaškog skijanja. Ovaj intervju je vođen neposredno prije njegovih olimpijskih trijumfa, u vrijeme kada je upravo uzdrmao Svjetski kup neustrašivim usponom na vrh.
Franjo se pojavio u velikom stilu i postao nova zvijezda švicarskog spustaškog tima te se jednako dobro osjećao na najstrmijim stazama svijeta i na najgrubljim motocross stazama.
U januaru 2024. godine u Kitzbüheluo, Von Allmen je prvi put stao na startnu kapiju najpoznatijeg spusta na svijetu. Ispod njega se poput okna obrušavao legendarni i opasni Streif. Znao je da ga čeka Mausefalle (Mišolovka), nakon čega slijedi skok koji lansira skijaše u zrak. Želio se u potpunosti fokusirati na taj dio, ali se nametala druga misao - nepisano pravilo.
Franjo von Allmen u Zinalu
© Philipp Mueller
Svako ko ovdje starta prvi put, tri puta se gura izvan startne pozicije. Ne zato što je to neophodno, naprotiv, nikome ne treba dodatni zamah na ovako strmoj padini, već zato što to dokazuje da ovdje pripadate. Tri guranja van startne pozicije znače: "dajem sve od sebe".
Von Allmen je bio odlučan. On nije neko ko previše razmišlja o stvarima. Želio je skočiti kao što se skače u hladnu vodu, bez oklijevanja. Zato je krenuo i počeo brojati u sebi: jedan, dva...jesu li već bila tri? Sumnja je trajala samo djelić sekunde, međutim, sumnja je opasnija od bilo kakve kompresije na Streifu. Zato se još jednomodgurnuo, četiri zamaha umjesto tri, čisto da bude siguran.
To ne pravi razliku u vremenu, ali govori o ovom mladom skijašu iz Bernskog Oberlanda. Radije bi riskirao da izgubi na dnu sa savršenom linijom, nego da oklijeva na vrhu.
01
Brzi uspon u disciplini koja se gradi na iskustvu
Ljetni trening u Zermattu
© Lorenz Richard/Red Bull Content Pool
Rođen u ljeto 2001. godine, Von Allmen je čovjek brzine u svakom smislu. Na skijama, svakako, ali i u načinu na koji se popeo na vrh. Njegov proboj nije se dogodio tiho. Eksplodirao je.
U svom tek trećem startu u Svjetskom kupu, koji se dogodio u decembru 2023. godine, završio je deveti u superveleslalomu u Val Gardeni. Nekoliko sedmica nakon debija u Kitzbühelu, došao je do svog prvog podijuma, trećeg mjesta u superveleslalomu u Garmisch-Partenkirchenu. Sve to u svojoj prvoj sezoni.
Njegova druga godina bila je upečatljiva: 17 utrka Svjetskog kupa, 12 plasmana među prvih deset, sedam podijuma, tri pobjede. Vrhunac je došao u februaru 2025. na Svjetskom prvenstvu u Saalbachu, a to je zlato u spustu koje je osvojio sa samo 23 godine, kada je postao najmlađi svjetski prvak u toj disciplini još od 1989. godine.
Franjo von Allmen je uvijek u napadačkom modu
© Getty Images
Franjo von Allmen na utrci Svjetskog kupa u spustu 2024. u SAD-u
© Getty Images
Njegov uspon je bio izvanredan prije svega zato što se dogodio u spustu, disciplini u kojoj iskustvo najviše vrijedi. Staze se minimalno mijenjaju iz godine u godinu, ani koji su ih vozili često, poznaju svaki nagib, svaku neravninu, svaki odlučujući dio. Pomalo je to kao Formula 1, ali s jednom ključnom razlikom. U Formuli 1 možete naučiti stazu u simulatoru, dok u spustu dobijate dva treninga.
Na početku sezone 2025/2026, koja ozbiljno počinje u SAD-u krajem novembra, Von Allmen je utjelovio dvije suprotnosti, a to su entuzijazam dječaka i smirenost veterana. S 24 godine, činilo se kao da posjeduje iskustvo prije nego što ga je imao vremena steći.
Odakle to dolazi?
02
Nema glavnog plana – samo vjerovanje i instinkt
Mogli biste pretpostaviti da su to godine pedantnog planiranja, ambiciozni roditelji, pažljivo isplaniran put od djetinjstva – model koji su slijedile mnoge švicarske zvijezde.
Međutim, ništa od toga se nije odnosilo na Franju von Allmena.
Franjo želi uvidjeti svoje greške, ali ne opterećuje se njima
© Getty Images
To što je stigao do vrha sporta koji zahtijeva novac, opremu i ranu posvećenost, rezultat je nevjerovatne kombinacije: doze sreće, otpornosti i možda unutrašnjeg poziva.
U toplo rano ljetno jutro, jedno od rijetkih perioda kada skijaši nisu obuzeti svojim sportom, Von Allmen je sjedio na hotelskoj terasi s pogledom na jezero Thun. Naslonjen na pletenu stolicu, izgledao je još šire nego na televiziji. Kratka kosa, otvoreno lice, brze, nestašne oči. Često se smijao, ponekad stidljivo, ponekad zato što je uvidio koliko neobično zvuči njegova priča. U njemu postoji nešto razigrano i ležerno.
Čak i njegov govor to odražava. Rijetko kaže "ja". Umjesto toga, kaže "ti" ili "neko". "Onda jednostavno počneš skijati" ili "ne razmišljaš baš o tome šta bi iz toga moglo proizaći". To stvara distancu, mali štit od pažnje. I čini da sve zvuči manje o njemu, a više o mjestu odakle dolazi, kao da je to jednostavno način na koji život funkcioniše između ovih planina.
03
Odrastanje između staza i serpentina
Franjo von Allmen je odrastao u Boltigenu u Švicarskoj. Skijanje mu je došlo automatski. Zimi je bilo prirodno kao igranje nogometa negdje na igralištu. Nakon škole, popeo bi se na planinu i ostao dok se žičare ne bi zatvorile, a ako bi bilo dovoljno snijega, u sumrak bi se spustio pravo do svojih vrata. Gradio je skakaonice, isprobavao trikove, skijao na jednoj nozi, često van staze. "Baš ono što dječaci rade", rekao je uz smijeh. Utrke su bile sporedne.
Bilo na snijegu ili u blatu, Franjo se žestoko naginje u zavojima
© Marco Büchel
Tokom pauza u sezoni, Franjo vozi svoj motocikl
© Marco Büchel
Na kraju je švicarski sistem učinio svoje. Pridružio se regionalnom centru za performanse, ozbiljnije je trenirao i postao ambiciozniji. "Vremenom se jednostavno više uživiš u to", kazao je Franjo.
Zašto se držati toga? "Možda zvuči otrcano, ali kada se sve spoji, snijeg, brzina, planine, skije koje odjednom postanu dio tebe...jednostavno to volim", istakao je Von Allmen.
Ljeti je isti taj osjećaj jurio na dva točka. Odmah izvan Boltigena nalazi se planinski prevoj Jaun Pass, koji je omiljen među motociklistima zbog svojih prekrasnih pogleda i oštrih serpetina. Za nekoga s utrkama u venama, to je neodoljivo. Prvo, stari trials motocikl od njegovog oca, a kasnije supermoto. "Samo bih se vozio gore-dolje dok mi ne bi bilo dosta", prisjetio se Švicarac.
Na kraju su on i njegov najbolji prijatelj shvatili da to može postati opasno. Rješenje je bio motocross. "Ako tamo padneš, niko se ne žali. Možeš zaista pritiskati bez da ikoga dovedeš u opasnost", rekao je Von Allmen.
Od tada, svaka vansezona značila je putovanja cestom preko Švicarske, ponekad u Italiju, Francusku ili Njemačku, od staze do staze. Kombi, madrac, rezervni dijelovi... Ako ogladne, stanu da nešto pregrizu. To je dovoljno. "Napolju si, osjećaš miris zemlje, goriva, zraka. Svaki krug je drugačiji. Tlo se mijenja, reaguješ trenutno", objasnio je Franjo.
04
Gubitak, sumnja i prekretnica
Škola je bila teža. Mirno sjedenje mu nije odgovaralo. U ranoj fazi je odlučio da nauči zanat, čak i ako skijanje ostane samo hobi. Pronašao je posao šegrta u stolarskoj firmi u Zweisimmenu. "Sve dok su ti ocjene dobre, možeš odvojiti vremena koliko ti treba“, rekao mu je šef.
Onda se 2019. godine, sve promijenilo. Sa 17 godina, Von Allmen je neočekivano izgubio oca. Tugu je pratila praktična neizvjesnost – može li si priuštiti opremu, putovanja, obuku? Može li uopće nastaviti?
Franjo ima sjajnu podršku koja mu pomaže da ostvari svoje snove
© Lorenz Richard/Red Bull Content Pool
Prijatelji su ga ohrabrivali da pokuša. Zajedno s majkom, sestrom i bratom, pokrenuo je malu crowdfunding kampanju kako bi prikupio podršku za jednu zimu. Dovoljno ljudi je vjerovalo u njega i nastavio je dalje.
05
Kontrolisanje rizika pri brzini od 130 km/h
Kada je stigao do Svjetskog prvenstva, stigla je i sreća u liku Reta Nydeggera, trenera za brzinske discipline. Bivši službenik suda u Bielu, kasnije instruktor skijanja u Australiji, Nydegger je slavio velike uspjehe s norveškom reprezentacijom. On nije čovjek koji juri brze pobjede, on sluša. Von Allmen je također imao sreću da se pridruži ekipi koju je predvodio Marco Odermatt, neko ko je spreman suočiti se s medijima i podnijeti pritisak.
Marco Odermatt i Franjo von Allmen zajedno slave
© Joerg Mitter/Red Bull Content Pool
Spustaši imaju više zajedničkog s planinarima ili base skakačima nego s izdržljivim sportistima. Padovi se dešavaju. Svakih nekoliko godina se dogode smrtni slučajevi, nema smisla to poricati.
"Ako napravim grešku, kratko razmislim o tome kako da je popravim. Ali ne gledam je pet puta. To bi vas natjeralo da se osjećate loše, a to je posljednja stvar koja vam treba na startu", tvrdi Von Allmen
On ne ignoriše rizik, niti dozvoljava da ga paralizira.
Nakon njegove prve sezone, pojavio se osjećaj da ga treba kontrolisati. Na otvaranju utrke sezone 2024/2025 u Beaver Creeku, previše glasova mu je govorilo da bude oprezan u ključnim dionicama. Rezultat je bila mentalna blokada, koja je rezultirala s 2,2 sekunde zaostatka i 28. mjestom.
Franjo von Allmen u januaru 2025. u superveleslalomu na Streifu
© Erich Spiess/Red Bull Content Pool
Potom se umiješao Nydegger i od tada samo on razgovara o taktici s Von Allmenom. U sljedeća tri spusta, svaki put je završio drugi. Zatim su uslijedile tri pobjede, uključujući onu za zlato na Svjetskom prvenstvu.
06
Brzina s poštovanjem
Sezona je završila. Von Allmen se vratio u Boltigen na ljeto, dijeleći porodičnu kuću sa svojim bratom. Bilo je više medijskih zahtjeva nego ikada, sponzorskih događaja, prijema i intervjua. On uživa u njima, ali se najugodnije osjeća u svojoj maloj garaži za motocikle ili na zemljanom putu.
Motocross je gotovo jednako divlji kao i spust u skijanju, ali s jednom razlikom - niko ne mjeri vrijeme. Nije važno da li krug traje 18 ili 22 sekunde, međutim, i dalje se radi o pronalaženju savršene linije i reagovanju na promjene terena. Iznad svega, radi se o uživanju.
Kada se topovi za snijeg ponovo pokrenu, Franjo ostavlja motocikle i ponovo je na skijama, a igra se pretvara u preciznost. Dječak koji je nekada svaku padinu tretirao kao igralište, naučio je da svoju ljubav prema brzini kanališe u kontrolisanu agresiju.
Tako se danas utrkuje, sa slobodom koja ga je učinila velikim i poštovanjem koje ga sigurno dovodi do cilja. To je rijetka ravnoteža, ali upravo to ga je dovelo do svjetskih titula, a kasnije i do tri olimpijske zlatne medalje. U disciplini koja zahtijeva iskustvo, možda će ga to tamo i zadržati u godinama koje dolaze.
