Još od 1950. godine, Formula 1 je vrhunac autosporta te predstavlja neodoljivu mješavinu brze akcije i inženjerske briljantnosti. Potraga za brzinom je sastavni dio takmičenja, neumoljiva težnja za skraćivanjem vremena kruga u milisekundama i pomicanjem granica automobilskog inženjerstva.
Međutim, postavlja se pitanje kako F1 bolidi postižu velike brzine, koliko brzo idu i šta ih čeka u budućnosti.
Četverostruki F1 prvak i vozač Oracle Red Bull Racinga Max Verstappen postavio je najbrži krug ikada na Velikoj nagradi Italije, prešavši stazu Monza s vremenom 1:18,792 uz prosječnu brzinu od 264,681 km/h. To je najveća prosječna brzina kruga u Formuli 1, ali je se to dogodilo u kvalifikacijama, tako da je zapravo vrijeme Landa Norrisa od 1:20,901 postavljeno tokom nedjeljne utrke službeni rekord kruga.
Međutim, Verstappen je pobijedio na toj utrci za sat, 13 minuta i 24,325 sekundi i to je bila najbrža F1 utrka ikada. Verstappenova prosječna brzina iznosila je 250,70 km/h, čime je nadmašio prethodni rekord od 247,58 km/h, koji je Michael Schumacher postavio u Monzi 2003. godine.
F1 bolidi dostižu impresivne brzine, a 2016. godine je Valtteri Bottas zabilježio brzinu od 372,5 km/h vozeći Williamsov bolid na stazi u Meksiku, koja se nalazi na velikoj nadmorskoj visini. To je trenutno najveća brzina ikada postignuta na jednoj utrci. Na Velikoj nagradi Azerbejdžana iste godine Finac je postigao brzinu od 378 km/h jureći dugim pravcem u Bakuu u kvalifikacijama te je tako postavio neslužbeni brzinski rekord.
Najbrži svih vremena: Max Verstappen pobjeđuje u Italiji 2025. godine
U međuvremenu, Guinnessova knjiga rekorda kaže da je najveću brzinu ikada na utrci zabilježio Juan-Pablo Montoya, kada je postigao 372,56 km/h tokom Velike nagrade Italije 2005. godine.
Radi lakšeg poređenja, ostat ćemo u Monzi. Nazvana "Hram brzine", to je najbrža staza u Formuli 1. Bolidi njom jure s minimalnom aerodinamikom, a vozači drže pun gas. Monza je bila mjesto gdje su voženi neki od najbržih krugova u Formuli 1 ikada. Godine 2004. je Montoya imao prosječnu brzinu od nevjerovatnih 259,83 km/h dok je vozio Williamsov bolid na slobodnom treningu.
Kolumbijac je bio rekorder sve do 2018. godine, kada ga je nadmašio Finac Kimi Raikkonen s prosječnom brzinom od 263,59 km/h vozeći Ferrarijev bolid. Lewis Hamilton je potom 2020. godine podigao ljestvicu još više krugom s prosječnom brzinom od 264,36 km/h, a onda je Verstappen srušio taj rekord 2025. godine.
Kako se maksimalne brzine upoređuju iz decenije u deceniju?
Monza, dom utrke za Veliku nagradu Italije, bila je neizostavan dio kalendara Formule 1 od prve sezone 1950. godine, što je čini idealnom arenom za poređenje vremena krugova kroz decenije. Također je uglavnom nepromijenjena u tom periodu, barem mnogo manje od ostalih "originalnih" staza. Bila je duga 6,292 km do 1955. godine, kada je skraćena na 5,7 km, a brzi nagib je napušten šezdesetih godina prošlog stoljeća.
Da bismo uporedili ere, išli smo unaprijed deceniju po deceniju, uzimajući u obzir prosječnu brzinu na utrkama, najbrži krug i najbrži kvalifikacijski krug - jedan brzi krug kada su bolidi obično najbrži cijelog vikenda.
Vozač
Tim
Vrijeme kruga
Brzina (km/h)
1950
Pobjednik
Nino Farina
Alfa Romeo
2:51'17,4
176,54
Pole position
Juan Manuel Fangio
Alfa Romeo
1'58,6
191,23
Najbrži krug
Juan Manuel Fangio
Alfa Romeo
2'00,0
189,00
1960
Pobjednik
Phil Hill
Ferrari
2:21'09,2
212,53
Pole position
Phil Hill
Ferrari
2'41,4
223,05
Najbrži krug
Phil Hill
Ferrari
2'43,6
220,00
1970
Pobjednik
Clay Regazzoni
Ferrari
1:39'06,88
236,70
Pole position
Jacky Ickx
Ferrari
1'24,14
246,02
Najbrži krug
Clay Regazzoni
Ferrari
1'25,2
242,96
1981*
Pobjednik
Alain Prost
Renault
1:26'33,897
209,05
Pole position
René Arnoux
Renault
1'33,467
223,39
Najbrži krug
Carlos Reutemann
Williams
1'37,528
214,09
1990
Pobjednik
Ayrton Senna
McLaren
1:17'57,878
236,57
Pole position
Ayrton Senna
McLaren
1'22,533
252,99
Najbrži krug
Ayrton Senna
McLaren
1'26,254
242,07
2000
Pobjednik
Michael Schumacher
Ferrari
1:27'31,638
210,29
Pole position
Michael Schumacher
Ferrari
1'23,770
248,95
Najbrži krug
Mika Häkkinen
McLaren
1'25,595
243,65
2010
Pobjednik
Fernando Alonso
Ferrari
1:16'24,572
240,85
Pole position
Fernando Alonso
Ferrari
1'21,962
254,44
Najbrži krug
Fernando Alonso
Ferrari
1'24,139
247,86
2020
Pobjednik
Pierre Gasly
AlphaTauri
1:47'06,056**
171,83
Pole position
Lewis Hamilton
Mercedes
1'18,887
264,36
Najbrži krug
Lewis Hamilton
Mercedes
1'22,746
252,03
2025
Pobjednik
Max Verstappen
Red Bull Racing
1:13'24,325
250,71
Pole position
Max Verstappen
Red Bull Racing
1'18,792
264,68
Najbrži krug
Lando Norris
McLaren
1'20,901
257,78
* Monza je 1980. godine bila zatvorena zbog renoviranja, pa smo kao primjer iz osamdesetih uzeli pobjedu Renaulta s turbo motorom iz 1981. godine. ** Pierre Gasly je ostvario sjajnu pobjedu za tadašnji AlphaTauri (sada Visa Cash App Racing Bulls), ali tek nakon što je utrka prekinuta crvenom zastavicom na 30 minuta zbog incidenta koji je doživio Charles Leclerc.
Svjetski prvaci Sebastian Vettel i Max Verstappen 2019. godine
Na maksimalne brzine i brža vremena krugova utječe niz faktora, uključujući bolje ubrzanje, čvršće i lakše materijale poput karbonskih vlakana i naprednije gume.
Aerodinamika igra ključnu ulogu u određivanju brzine i performansi F1 bolida, zajedno s prednjim i stražnjim krilima te oblikom šasije koji gura zrak prema dolje na bolid kako bi se osiguralo bolje prianjanje. Potisna sila omogućava veće brzine u krivinama i poboljšanu stabilnost.
Punjenje gorivom također ima utjecaj, jer što je manje goriva, to je bolid lakši i brži. Nekadašnji F1 tim Brabham je postao pionir taktičkog zaustavljanja u boksu 1982. godine, nakon što su shvatili da je brže napraviti dva stinta s malo goriva i zaustaviti se u boksu kako bi se dosulo gorivo i stavio novi set guma. Kada je dopunjavanje goriva zabranjeno, veći naglasak je stavljen na ekonomičnost goriva i korištenje hibridne tehnologije za generisanje energije.
F1 bolidi mogu silovito ubrzati zahvaljujući hibridnom motoru s turbopunjačem, koji se zapravo naziva pogonska jedinica. Ove pogonske jedinice sastoje se od 1,6-litarskog V6 motora s unutrašnjim sagorijevanjem uparenog sa sistemom za rekuperaciju energije (ERS). Mali su, lagani i snažni, ali ipak proizvode oko 1.000 KS.
Tehnički napreci poput računarske dinamike fluida (CFD), vješti testni vozači koji rade u simulatorima bolida i umjetna inteligencija koja može reproducirati brojne uvjete, postavke i scenarije, pomažu timovima i vozačima da maksimiziraju performanse tokom trkaćih vikenda.
04
Šta će se sljedeće dogoditi?
Formula 1 za 2026. godinu prati novi seti propisa, koji testira timove i vozače do krajnjih granica dok pokušavaju da se snađu s novom tehnologijom. Pogonske jedinice sada koriste motor s unutrašnjim sagorijevanjem za proizvodnju 50 posto snage, a hibridnu tehnologiju za generisanje druge polovine.
Tehnologiju je vrlo teško savladati.
Kratkoročno gledano, vremena krugova su sporija, ali kako timovi budu savladavali tehnologiju, ta vremena će se smanjivati, a utrke će biti sve neizvjesnije.
Da bismo objasnili zašto su FIA i F1 promijenili pravila, možemo se ponovo osvrnuti na Veliku nagradu Italije 2025. godine, gdje je top 7 vozača nadmašilo Schumacherov rekord star 20 godina. Zbog bolida koji su ostvarivali rekordna vremena i nevjerovatno velikog broja konkurenata s gotovo jednakim performansama, bilo je vrijeme da se pravila promijene.
Performanse se sada znatno razlikuju, a postoji čak i rizik da će bolidi poput Cadillaca i Aston Martina prekršiti pravilo od 107 posto. Ovo pravilo kaže da najbolje vrijeme kruga svakog bolida mora biti unutar 107 posto najbržeg vremena postavljenog u Q1 dijelu kvalifikacija kako bi mogao nastupiti u utrci, mada se trenutno prave izuzeci.
Ipak, sve ovo bi ovo trebalo biti privremeno, jer su novi bolidi brži, lakši i agilniji, a na raspolaganju im je oko 1.000 KS. Većina timova već vozi brže od očekivanog, a kako budu "otključavali" više električne snage, uskoro bismo mogli vidjeti najbrže bolide u historiji Formule 1.
